Ponekad, iako u bajke ne veruješ, shvatiš da ih i u stvarnosti - biva


Ne verujem u bajke, iako ponekad život sve tako uredi da sam po sebi postane bajka, nekima.

Ili bar oni učine sve da svoju bajku dožive i nastave da je žive, čak i onda kada se neki dani ne mogu nazvati bajkom. Pa u tom sudaru neminovnih minusa i pluseva, uspona i padova, smeha i suza, tuga i radosti i svega ostalog što majstor život ume da  umesi, njihova vedrina, pozitivna energija i sve ono što ih čini onakvima kakvi jesu, postave tas na vagi baš tamo gde ljubav, radost i smeh odnose prevagu.



Pa pobeđuju svakodnevno i preskaču prepone koje su sami sebi postavili. U susret svakom novom svitanju koje ih raduje novim radostima.


Jednima sam, tako, još i pre onog sudbinskog susreta koji je od  njihovih života napravio bajku, postala Dobra Vila.  Pa nije slučajno što se onomad knjiga baš sa ovim naslovom našla na Naletovom putu baš onda kada mi je krenula u susret. (Gruzijska čokolada pored nje, u ovom zelenom omotu, nešto je najdivnije što sam od slatkiša u životu probala, a verujte mi... u vina se ne razumem, ali za belosvetske slatkiše sam kroz godine degustiranja postala pravi ekspert.)



Sam ovaj naslov ili, možda i najviše sama posveta Naletovom rukom ispisana, dovoljni su  da me radošću zagolica svaka pomisao na njih... na njih dvoje i ... troje ;), i na onu malu oazu sreće koju ću, obećala sam, jednoga dana posetiti. 



Raduje, ne jedino zarad njih samih... iskovali bi oni svoju sreću i bez mog "čarobnog štapića" u vidu onog davnog novogodišnjeg obraćanja Deda Mrazu, i preciznije i bolje nego one puteve po dalekom belom svetu, već više zbog saznanja da grešimo svi mi, koji u bajke ne verujemo.

Ako sam već preskočila Kazahstan, Gruziju neću, obećala sam joj, i da mi nije onako zanosno  pričala o lepotama obala Crnog mora koje samo po sebi i "nije nešto", ali njoj verujem na reč.


E, da - ovo je još jedna u nizu priča pod radnim naslovom "Hvala blogu" ili "Hvala netu". Znate ono, kada postoji 0, beskonačno nula pa1, verovatnoće da će vam život nekoga naneti na put. A onda dođe net i... kao da sve u bajkama biva.

Нема коментара

Volela bih da razmenimo mišljenja na ovu temu. Hvala.